понедељак, 30. јул 2007.

Avisio

Posle sinocnjeg razgovora sa Sergiom,spremam se za lov pastrmke na planinskim potocima i recicama.Napravicemo izlazak na potok Noce i u zavisnosti od ishoda ostati tu ili otici na neko drugo mesto.Napravio sam dnevnu dozvolu kao privremeni clan udruzenja tako da su mi sve vode u zoni Trenta na raspolaganju.Uvek kada idem u tu zonu slabo spavam,pa tako i ovaj put.Tek sto sam zaspao zvoni sat u 02,30 i posle kafice u 03,00 krecem.Na Noce smo stigli jos po mraku i sav radostan spremam pribor.Sa prvim traccima svetlosti i prvo razocarenje.Voda je posle kise jako zamucena,ali to nije jedini problem.Posle jakih i velikih vrucina u vodi su se razmnozile alge u nenormalnim kolicinama i prakticno onemogucile svaki vid ribolova.Prelazimo na plan "B".Idemo da vidimo kakva je voda na Adigu a posle na Avisi-u.Adige kao i Noce mutno ali ovde postoji i problem lednjacke hladne i velike vode tako i da se ne zaustavljamo uopste.Idemo da vidimo vodu na Avisi-u.Sa mosta se vidi da je voda kristalno bistra."Otimo" kaze Sergio u nadi da cemo uzvodno naci na vodu malo zamucenu i veliku upravo onakvu kakvu smo i prizeljkivali.Idemo samo jednim autom i vozimo se nekih pola sata uz kanjon sve vise povecavajuci nadmorsku visinu.Kada smo stigli ja u neverici gledam gde treba da sigemo.Sergio me umiruje recima "za deset minuta smo na vodi".Dobro... polazimo.Posle pola sat se cuje sum vode al se nista nevidi.Strmina je takva da se vec plasim kako cu se vratiti.Nakon jos nekih 20' vidi se voda.Ne....i ovde je voda boje blata.Razmisjlam sta da radim.Voda na koju odlazim dosad nisam video.Ako bude bilo vecih rupa i kanala probacu samo glavaticu.
U prvom susretu sa vodom,vidim samo veliko kamenje i voda koja besomucno kruzi oko njega.Da je bar bistro iscackao bih neku potocaru...ovako...
Odlucujem da ne gubim vreme i polazim uzvodno.Posle deset minuta i 30-ak metara ukazuje se predivna rupa sa velikom maticom.To je ono sto sam trazio.Veseo stavljam zvececu kruskicu Goldy i zabacujem uz samu maticu.Posle par zabacaja i laganog vodjenja sa povremenim navlacenjem u sturju,skoro pod samim nogama udar.Srce mi staje a Stela zapocinje svoju najlepsu pesmu.Najlon je 0.18 a kocnica na masinici podesena da omoguci ribi da se lepo izvuce u maticu i zamori.Zovem Sergia jer je pristup vrlo nezgodan.Posle par minuta Sergio je tu a i kraljica alpskih voda,prelepa glavatica koja vuce na hibrid sa potocnom pastrmkom.
Ostali smo na vodi jos nekih sat vremena i kako je teren bio vrlo nepristupacan a i umor je sve vise osvajao nasa tela odlucujemo da prekinemo pecanje i ponovo dojdemo ciljno ovde u septembru.Hvala Sergiu kao iskusnom vodicu i na velikodusnom gostomprimstvu.
Z.J.Fenix.