уторак, 5. септембар 2006.

Adige



Ceo ponedeljak sam se kajao zasto u nedelju vece ne odoh malo do Adiga, jer je voda bila prelepa a vodostaj optimalan,tacan za ovo doba godine.
Nista zato idem veceras posle posla bar jedan sat.Kada sam dosao kuci vecera kao i tusiranje su bili ekspresni,uzimanje pribora i trk do auta.Za sedam minuta sam na vodi,gledam i ljutim se.Na delu od 3 kilometra na kome mogu pecatiima samo 3-4 dobra mesta za pecanje,na ovo na koje sam dosao u duzini od 150 metara ima jedno 15-ak ribolovaca.Stacu,kad sam vec doso da zabacim.Srecom, na po meni,najboljem mestu nema nikoga.Ispod deset metara i iznad 7-8 metara trojica pecarosa.samo ja na varalicu svi sa motkama i glistama (na jednoj pastrmskoj vodi A kategodrije)love pastrmku,klena,lipljena i mrenu a ima i onih koji love na crvice,hrane kukuruzom....za plakanje.
Dok se ja tako razmisljam i spremam cujem ispred sebe pljustanje...ulazi covek u vodu do kolena i to pravo ispred mene ali sa druge strane...sta je ovo jludi jel su ovi culi za bonton.Vadi Meredov,rasprema cuvarku,baca prihranu,stap 6-7 metara i vozi na plovak.Baca par metara od mojih nogu.
Nista ja se pravim da nevidim stavljam GOLDY zabacujem i posle par zabaca i to gotovo paralelno sa mojom obalom udar.Znam da je pastrmka vidim kako se bori a znam i da je mala.Uz ovo zavrsavam ovaj tekst,razocaran i ocaran lepotom zalaska zunca.

Mincio





Dogovor je pao za nedelju ujutro.U pet do pet kod mene dolazi Federico i posle odlazimo po Nerija koji je vec spreman i "nervozan".Odrediste znamo,dal ce biti ribe,ne.
U sest sati je jos mrak, a mismo na vodi nestrpljivi kao i obicno.Odavno nisam video ovakvu izmaglicu,koja me je podsetila na milocajski most i daleke osamdeste kada sam lovio na Moravi.
Vec se polako vidi i ja rasklapam stap i namestam seda jer je u blizini rupa u kojoj je provereno veliki broj puta ulovljeno dosta krupnih somova.Uvek kad sam ovde nadam se i ja jednom.Bacao sam i menjao sve do sedam sati,a onda odlucih da prosetam malo pored sevara i uz obalu potrazim stuku.Stavljam kevlar i Lav-ov spiner dacho u velicini 6,i to je bio pun pogodak.posle samo par zabaca i na nekih 2-3 metra,pod mojim nogama spektakularni napad na varalicu i stuka je tu.
Lepa je, u meri je, al ipak ide nazad.Federico kaze da bi bila dobra sa polentom a ja da je bojla njena mama ili baba hahaha...
Posle samo desetak minuta vracam se nazad do rupe i zabacujem pod jednu krosnju, istu varalicu,neverujem da ce biti tu stuka al' da probam dok ne stavim seda.I bum opet stuka,pomislih,ali ne ovaj put je tu bio somic od nekih 50-ak centimetara .I on odlazi nazad iako je zabranjeno vracati soma u vodu jer ga ovde smatraju stetocinom...al' ja ne.
Posle sat ipo,odlucismo da podjemo kuci,i Federico predlozi da bacimo za stuku jos par puta.
Odlazimo ponovo do dela obraslog sevarom i posle par zabaca opet LAV dacho 6, samo u drugoj boji odradjuje svoj posao (ili jesi ...ili nisi...LAV MD) .I ova je lepa i u meri je i ona ide nazad u vodu,naravno posle fotografisanja.
Sklapam pribor, umoran i zadovoljan,a u vazduhu se oseca miris jeseni.... e to sam cekao.